Osor u znaku velikana

Drevnim će Osorom i ovoga ljeta, od 20. srpnja do 19. kolovoza, odzvanjati umjetnička glazba na način na koji je taj najmlađi nacionalni ljetni glazbeni festival osmislio njegov utemeljitelj, televizijski i filmski redatelj Danijel Marušić (1931–2009) još 1976. godine. Svatko tko je barem jednom ljetovao ili kao glazbenik gostovao u Osoru zacijelo pamti skulpture uglednih hrvatskih kipara s temom glazbe, kao i poprsja brojnih hrvatskih skladatelja.

Njihovo je postavljanje inicirao utemeljitelj Osorskih glazbenih večeri (OGV). Danijel Marušić imao je naime viziju glazbenog festivala s težištem na izvođenju djela hrvatskih skladatelja svih razdoblja, kao i naručivanja djela suvremenih skladatelja koja su u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnjoj osorskoj katedrali, doživjela prva izvođenja. Osim toga, osmislio je i potaknuo više muzikoloških skupova te godinama festivale posvećivao pojedinim hrvatskim skladateljima, bilo iz baštine bilo suvremenicima. Tako su se Večeri profilirale kao nacionalna ljetna glazbena svečanost, na kojima je ipak pretežno inozemna publika imala priliku upoznati hrvatsko glazbeno stvaralaštvo.

Festival otvaraju Zbor HRT-a i solisti izvedbom Papandopulove
Hrvatske mise u d-molu, op. 86 u povodu 30. obljetnice skladateljeve smrti  / Snimio MIRKO CVJETKO

Sljedeći ravnatelji, programski direktori i producenti OGV-a, a od Marušićeve smrti ih je bilo nekoliko, dobro su postupili zadržavši temeljne postavke glazbenog festivala na kojemu se od svakog glazbenika ili ansambla traži izvođenje djela hrvatskog skladatelja, te uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH naručuje nova djela za praizvedbe, što svakako pogoduje obogaćivanju uglavnom komornoglazbenog repertoara i stimulira stvaralaštvo pretežno mladih autora.

Nažalost nije učinjeno mnogo više od toga, a kako je prošla 2020. bila pod trajnom ugrozom virusa, što se iako u manjoj mjeri nastavlja i u ovoj sezoni, umjetnički ravnatelj Branko Mihanović ostvario je vjerojatno najviše što mu je bilo moguće. Naime, bilo je nužno smanjiti broj koncerata i usmjeriti se na hrvatske izvođače, i to kao i uvijek uglavnom na solističke recitale ili na koncerte manjih sastava.

Tako je i za ovogodišnju 46. sezonu OGV-a planiran manji broj koncerata, njih četrnaest, a od gostujućih su solista i ansambala na programu španjolski oboist Ramón Ortega Quero (sa Zagrebačkim kvartetom 25. srpnja), francuski alt-saksofonist Etienne Boussard (uz Ansambl Cantus 27. srpnja), britanska vokalna grupa Voces8 (6. kolovoza), ruski pijanist Andrey Gugnin (8. kolovoza), a i među članovima Ansambla Dialogos (19. kolovoza), i među vrsnim glazbenicima koji će nastupiti na dva koncerta mini festivala Radovan Vlatković i prijatelji navedeni su umjetnici iz drugih država, pa se usrdno nadamo da neće biti problema s njihovim dolaskom. Ograničenje broja slušatelja u crkvi nažalost ostaje kao i prošloga ljeta.

Broj praizvedbi je zadržan, što znači da će na 46. OGV-u biti praizvedeno uobičajenih pet novih djela hrvatskih skladatelja: gudački kvartet Memento Jurja Marka Žerovnika (Zagrebački kvartet, 25. srpnja), Četiri pjesme sjećanja za četiri solo instrumenta i komorni ansambl Berislava Šipuša (Cantus, 27. srpnja), Prostori sna (Les Espaces du Sommeil) Mladena Tarbuka (Radovan Vlatković i prijatelji, 1. kolovoza), Dante Songs Darka Domitrovića (Martina Zadro, sopran, Leon Košavić, bariton, Lana Bradić, klavir, 12. kolovoza) i Divertimento za kvartet saksofona Marija Miladina (Papandopulo kvartet, 14. kolovoza).

Dakako, otvaranje festivala uvijek je popraćeno većom pozornošću lokalne lošinjske i creske, ali i šire javnosti zahvaljujući HRT-u. Taj će događaj i ove godine privući pozornost jer će 46. OGV započeti izvedbom antologijske Hrvatske mise u d-molu, op. 86 Borisa Papandopula u izvođenju Zbora HRT-a i solista Darije Auguštan, sopran, Martine Gojčeta Silić, mezzosopran, Stjepana Franetovića, tenor i Roberta Kolara, bariton, a pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Riječ je doista o jednom od kapitalnih djela hrvatske vokalne glazbe, koje je Papandopulo skladao 1938, a bilo je praizvedeno 1942. i nakon ponovnog uključivanja u repertoar 1980-ih ušlo u osobni repertoar domaćih i inozemnih pjevača.

Kako ove godine obilježavamo 30. obljetnicu smrti velikana hrvatske glazbe 20. stoljeća Borisa Papandopula (1906–1991) možda je trebalo cijeli festival posvetiti izvedbi djela iz njegova bogatog opusa. Ali i Ansambl Cantus na programu ima Papandopulovu skladbu, Komornu simfoniju, a Klavirski duo Ivančić/Cikojević izvest će njegovu plesnu suitu Horoskop (17. kolovoza). Pozornost će zacijelo privući i nastup mlade odlične flautistice Lucije Stilinović s afirmiranim Zagrebačkim solistima, koji će izvoditi skladbe Paraća, C. P. E. Bacha i Dvořáka (29. srpnja), kao i solistički recital vrsnog čembalista Franje Bilića pod nazivom Rameauov vremeplov (10. kolovoza).

Svi navedeni koncerti bit će izvođeni u crkvi, a jedino će orkestar i solisti Ansambla Lado s programom Sako leto ima nekaj novoga nastupiti na trgu ispred crkve te u jednosatnom programu prikazati glazbenu baštinu Moslavine, Posavine, zagrebačkog Prigorja, Slavonije, Baranje, Bačke, Podravine, Međimurja i Dalmacije (22. srpnja). Taj će program nedvojbeno privući mnoštvo ljubitelja folklorne glazbe jer su i epidemiološki uvjetovana ograničenja na otvorenom prostoru mnogo blaža. Doista raznovrsno i zanimljivo, pa nadajmo se da će sve biti i ostvareno.